PRIZNANjA DONATORI

Copyright© 2018 - UG “Svet reči” Velika Plana

Udruženje građana “SVET REČI” Velika Plana

Žmurite ili se krijete...

Zašto baš Antoni de Melo?


Antoni de Melo je rođen 1931. godine u Bombaju. Prvobitno teolog i psihoterapeut, na kraju je postao duhovni učitelj. Umro je 1987. godine u Njujorku. Čitavog života trudio se da otvori oči ljudima, kako bi postali svesni sebe i vrednosti postojanja. Njegove knjige posvećene su istini, slobodi, ljubavi i duhovnom prosvetljenju. Ovo je njegova životna filozofija, putokaz ka buđenju duha i novom životu, „da bismo najzad videli jasno, pogledom koji nije zamagljen strahom i željom, i da hrabro živimo sada i ovde, proživljavajući svaki novi trenutak svežinom deteta. „Pred nama su razmišljanja mistika koji je bio dovoljno hrabar da sagleda stvarnost kakva ona jeste, da bi tako postao ispunjen saosećanjem i ljubavlju prema svim živim bićima. U poslednjim godinama svog života, Antoni de Melo je odbacio sve intelektualne formule, da bi se okrenuo životu, ljubavi, slobodi- najradikalnijoj samoći.


Antoni de Melo je danas legenda sirom sveta, najvise zahvaljujuci svojim knjigama preko kojih se borio protiv dogmi i stereotipa svake vrste, kako u razmisljanju tako i u ponasanju, borio se za hrabrost da budemo ono sto jesmo, da trazimo sto vecu autenticnost svog bica i svog postojanja. De Melo je bio cenjen širom sveta, stalno je držao predavanja i apelovao na ljude da se probude i počnu da žive. U svojoj knjizi „Buđenje“, on kaže:


„Većina ljudi je, i ne znajući to, uspavana. Rađaju se uspavani, podižu decu uspavani, umiru uspavani, da se nikad stvarno ne probude. Nikada ne uspevaju da shvate lepotu i čudesnost onoga što nazivamo ljudskom egzistencijom.”


Hoćete li da promenite svet? Šta kažete da počnete od samog sebe?


Šta kažete da budete prvi promenjeni? Ali kako se postiže promena? Posmatranjem. Razumevanjem. Bez uplitanja vašeg prosuđivanja, jer to o čemu prosuđujete ne možete shvatiti. Kada kažete o nekome: „ On je komunista.“, u tom trenutku razumevanje prestaje. Nalepili ste mu etiketu „On je buržuj.“-razumevanje prestaje. Nalepili ste etiketu, a ukoliko su na toj etiketi atributi prihvatanja ili odbacivanja, utoliko gore. Kako možete ikada razumeti to što odbacujete, ili čak i ono što prihvatate?

Vaša nesreća potiče od toga što usmeravate svoju pažnju na ono što nemate, umesto na to što u određenom trenutku imate.Srećni ste gde ste, i baš u ovom času, ali vi to ne znate.


Ljudi moraju mnogo da pate u jednom odnosu pre nego što se probude i kažu :

„Dosta mi je! Mora da postoji neki bolji život, neki život koji nije zasnovan na zavisnosti od drugih ljudskih bića.“


Da li vas je ikada uzdrmalo osećanje kako ste predodređeni da budete nesrećni, i da će zato, što god preduzeli u pravcu dostizanja sreće, svi napori biti osuđeni na propast? Teško je da se ikome od vas ikada ukazala sledeća istina: da bismo bili autentično srećni, neophodno je samo otkloniti svoju uslovljenost, otarasiti se svake veze koja nas čini zavisnim. Izvršite smotru svojih veza, i svakoj osobi ili stvari koja vam padne na pamet pokušajte da kažete:


„Ja u suštini nisam vezan za tebe- potpuno je iluzorno moje ubeđenje da bez tebe ne mogu biti srećan!“


Ponavljajte ovo iz sveg srca i videćete kakva će se promena odigtrati u vama.

Šta teba učiniti da bi se dostigla sreća?

Ništa- nema ničega što bi vi ili bilo ko drugi mogli da učinite.

Zašto?

Iz jednostavnog razloga što ste danas u suštini već srećni.

Kako se može osvajati nešto što već imate?

Ako je tako, zašto vam nikada ne polazi za rukom da uživate u toj sreći koja je već vaša?


Postoji samo jedna stvar koja proizvodi teskobu, a zove se KAČENJE. Šta znači kačenje? To je emocionalno stanje izazvano ubeđenjem kako bez određene osobe ili stvari ne možete biti srećni. Zamislite nekog zatvorenika u koncentracionom logoru koji konačno dobija svoj komad hleba, jednom rukom prinosi hleb ustima, dok ga drugom štiti od ostalih logoraša koji stoje oko njega spremni da mu ga oduzmu pri prvom znaku njegove nepažnje. Ovo je prava slika osobe koja je žrtva kačenja. Tragedija kačenja je u tome što ono proizvodi nesreću ako se ne dosegne željeni objekat. Međutim, čak i kada se objekat dosegne, to vam ne daje željenu sreću, već samo kratkotrajnu opijenost, tza kojom odmah sledi umor, a zatim strepnja da ne izgubite objekat za koji ste zakačeni. Mislite na osobu čiju ljubav želite da osvojite. Želite da joj postanete važni? Hoćete da budete jedini za nju? Hoćete da se ta osoba zainteresuje za vas i upusti se u trajnu vezu sa vama? Ako je tako, dobro otvorite oči: vi nerazumno pozivate tu osobu da vas prihvati u ekskluzivnom smislu, pozivate je da ograniči vašu slobodu prema svom nahođenju, da kontoliše vaše ponašanje, vaše planove, vaš razvoj- sve to isključivo za dobrobit njenih interesa. To je kao kad bi vam ta osoba rekla:“Ako želiš da budeš jedino biće za mene, moraš da se podvrgneš mojim uslovima, jer od trenutka kada prestaneš da zadovoljavaš moja očekivanja, prestaćeš da budeš jedino biće za mene.“ Vi ste hteli da budete jedini toj osobi, zar ne? Automatski morate da platite cenu gubikom slobode- morate da plešete u ritmu koii vam nameće ta osoba, isto kao što i očekujete da drugi plešu u vašem ritmu, ako žele da budu jedini za vas. Upitajte se sada vredi li platiti tako visoku cenu za ono što zauzvrat dobijate?Zamislite kako govorite toj osobi čiju lojubav tražite: „Ostavi mi slobodu da budem onakav kakav sam, da mislim svojom glavom, da idem za sopstvenim ukusima i težnjama, da se ponašam na način na koji mi najviše odgovara.“Tražeći tako nešto, vi tražite nemoguće. Kada zahtevate od nekoga da budete jedino biće za njega, to suštinski znači kako treba ozbiljno da se potrudite ne bi li učinili sebe prijatnim toj osobi. Na toj tački vi gubite svoju slobodu. Može se desiti da na kraju rešite: „Draža mi je moja sloboda od tvoje ljubavi.“ Ako morate da birate između biti sa nekim, ali u zatvoru, ili da hodate sami i slobodni, šta biste izabrali? Sada recite toj osobi: „ Slobodan si da budeš onakav kakav si- da misliš svojom glavom, da ideš za svojim ukusima i težnjama, da se ponašaš onako kako ti najviše odgovara.“Kada izgovorite ove reči, desiće se jedna od sledeće dve reakcije: Ili će ih vaše srce odbaciti i postaćete svesno kakvi ste, ili će vaše srce iskreno izgovoriti ove reči, i tada, u tom trenutku, nestaće svaka kontrola, svaka obmana, svako iskorišćavanje, svaka posesivnost i ljubomora. Ponavljajte ove reči, jer, izgovarajući ih, oslobađate sami sebe- sada ste spremni za ljubav. Jer, kada se zakačite za biće koje volite, ono što tada nudie nije ljubav, već samo lanac koji će okovati ili vas, ili to biće.


Ljubav može postojati samo u slobodi.


· Jedan čovek je našao orlovsko jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao je sa njima. Celog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedan od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla. Prošle su godine i orao je ostario. Jednog dana ugledao je, u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila. Stari orao zapanjeno je gledao uvis. „Šta je to?“ pitao je. „To je orao, kralj ptica“, rekla mu je jedna kokoš. „On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji.“ I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.


· Sećate li se priče o orlu koji je živeo među kokošima? Postoji i drugi završetak. Kada je ugledao orla u visini, postao je svestan sopstvene vrednosti i konačno uspeo da poleti, da otpočne novi život , da preobrazi svoje postojanje u spokojstvo i radost . Naša sreća je na dohvat ruke:ona ne zavisi od onoga što nam se dešava, već od načina na koji opažamo svet i suočavamo se sa njim. ·


PROMENITE ISHRANU. POTREBNO VAM JE NESTO ZDRAVIJE, HRANLJIVIJE. TADA ĆETE MOŽDA DOŽIVETI PROMENU. DALI SMO VAM PROGRAM ZA CEO ŽIVOT, ZAR NE?

Nazad